Kada tvrtki treba dodatna radna snaga, jedan od izbora je hoće li radnika zaposliti izravno ili će koristiti mogućnost ustupanja radnika putem agencije za privremeno zapošljavanje. Iako oba modela imaju isti cilj i to osigurati potrebne radnike, razlikuju se po tome tko je formalni poslodavac i tko preuzima obveze koje proizlaze iz radnog odnosa.
Izravno zapošljavanje radnika
Kod izravnog zapošljavanja tvrtka sklapa ugovor o radu s radnikom i postaje njegov poslodavac. To znači da vodi cjelokupni radni odnos, prijavljuje radnika, obračunava i isplaćuje plaću, uplaćuje doprinose te izvršava sve druge obveze koje proizlaze iz radnog zakonodavstva.
Ovakav model najčešće se koristi kada poslodavac traži zaposlenika koji će dugoročno biti dio njegova tima.
Ustupanje radnika putem agencije
Kod ustupanja radnika, radnik sklapa ugovor o radu s agencijom za privremeno zapošljavanje, a posao obavlja kod druge tvrtke, odnosno korisnika. To znači da je agencija formalni poslodavac te vodi radni odnos i izvršava obveze koje iz njega proizlaze. Korisnik organizira svakodnevni rad, određuje radne zadatke i odgovara za uvjete u kojima se posao obavlja.
Korisnik, odnosno tvrtka, s agencijom sklapa ugovor o ustupanju radnika te za tu uslugu plaća ugovorenu naknadu. Takav model može biti praktično rješenje kada je potrebno brzo osigurati dodatnu radnu snagu ili kada potreba za radnicima traje određeno vrijeme. Najčešće se koristi tijekom sezonskih poslova, u razdobljima povećanog opsega posla, za zamjenu privremeno odsutnih radnika ili za rad na projektima ograničenog trajanja.
Imaju li ustupljeni radnici ista prava?
Važno je naglasiti da činjenica da je radnik zaposlen kod agencije ne znači da ima manja prava od radnika koji je izravno zaposlen kod korisnika.
Za vrijeme rada kod korisnika ustupljeni radnik ima pravo na jednake osnovne uvjete rada i zapošljavanja kao i radnici zaposleni kod korisnika na istim ili usporedivim radnim mjestima. To uključuje, primjerice, radno vrijeme, plaću, odmore, zaštitu na radu i druga prava propisana zakonom.
Drugim riječima, razlika između ustupanja radnika i izravnog zapošljavanja nije u pravima radnika, nego u tome tko je njegov formalni poslodavac.
Kada je koji model bolji izbor?
Izravno zapošljavanje najčešće je prikladnije kada tvrtka traži zaposlenika koji će dugoročno biti dio njezina tima. S druge strane, ustupanje radnika može biti praktičnije kada postoji potreba za dodatnim radnicima tijekom sezone, zbog povećanog opsega posla, zamjene odsutnih radnika ili drugih privremenih potreba. Na koncu, odabir između ova dva modela ovisi o potrebama poslodavca, planiranom trajanju angažmana i načinu organizacije rada.
Ako niste sigurni koji model najbolje odgovara vašoj tvrtki ili imate dodatna pitanja, Job Hunter tim stoji vam na raspolaganju.
Kliknite na gumb ispod, pošaljite nam svoj upit i saznajte kako vam možemo pomoći.